ARHITEKT MARKO VIDAKOVIĆ I ARHITEKTURA ZAGREBA IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

Apstrakt

Utjecaj češke na hrvatsku arhitekturu 20. stoljeća izuzetno je velik, djelom zahvaljujući djelovanju čeških arhitekata u Hrvatskoj (na primjer u izgradnji kompleksa Batine tvornice u Borovu), no još više stoga što je cijeli niz hrvatskih i jugoslavenskih arhitekata završio školovanje na njemačkoj ili češkoj politehnici u Pragu. Među najvažnije od njih spada Marko Vidaković (Golubinci, 18. 7. 1890.–Zagreb, 5. 1. 1976). Nakon jedne godine studiranja na Visokoj tehničkoj školi u Beču (1909–1910), nastavio je studirati na Češkoj visokoj tehničkoj školi u Pragu (1910–1919, s prekidima). Vidaković je odigrao ključnu ulogu u pojavi moderne u arhitekturi Hrvatske organiziranjem izložbe Čehoslovačke savremene arhitekture u Zagrebu (17. 3.–1. 4. 1928.) koju je priredio uz pomoć Zdenĕka Wirtha iz Čehoslovačkog ministarstva za školstvo i narodnu prosvjetu. Nedugo poslije izložbe projektirao je i podigao jednu od prvih građevina internacionalnog stila u Zagrebu, vilu Ljudevita Pfeffermanna (Jurjevska 27a, 1928–1929). I u ovome i u kasnijim njegovim projektima (poput nerealiziranog projekta paviljona za Zagrebački zbor iz 1931.) osjeća se utjecaj radova čeških arhitekata. Iako nakon vile Pfeffermann Vidaković neće imati prilike realizirati važnije građevine, iz projekata koje je izrađivao (tramvajska stajališta,1930; umjetnički dom, 1930; klinika za otorinolaringologiju, 1940, sve u Zagrebu) očito je kako se radilo o vrlo talentiranom arhitektu koji je potpuno prihvatio leksik moderne arhitekture. U širenju internacionalnog stila u Hrvatskoj i Jugoslaviji odigrao je važnu ulogu i putem svojih brojnih tekstova publiciranih u časopisu Arhitektura iz Ljubljane, te u zagrebačkim i beogradskim dnevnim novinama. Tijekom Drugog svjetskog rata aktivno je sudjelovao u spašavanju srpske djece u profašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.