STRATEGIJE NOVOG SRPSKOG CRKVENOG GRADITELJSTVA I NJIHOV UTICAJ NA NEPOSREDNO OKRUŽENJE (1990-2012)

Autori

  • Aleksandar Kadijević Faculty of Philosophy, University of Belgrade Author

Ključne reči:

arhitektura, crkve, stilske strategije, tradicija, inovacija

Apstrakt

U novom srpskom crkvenom graditeljstvu razvijanom u matici (1990-2012), uočljivo preovlađuju tri glavne koncepcijske strategije: raspostranjena mimetičko-monumentalistička, autorski slobodnija srednja linija i radikalno inovativna, udaljena od tradicije i konvencionalnog jezika sakralnog neimarstva. U sklopu prve strategije dosledno se poštuje ideološki preduslov crkvenih vlasti za kreiranjem nacionalno prepoznatljivih hramova, dok je u drugoj i trećoj taj zahtev donekle zanemaren u korist originalnijih postmodernih tumačenja. Iako se urbanističkom uklapanju novih crkava u neposrednu okolinu deklarativno poklanja pažnja, praksu opterećuju improvizacija i neznanje, pa i nedopustiva nezainteresovanost za primenu osnovnih urbanističkih načela. Autorski paroksizam monološki usmerenih graditelja uglavnom rezultira urbanistički nekontekstualnim i degradativnim rešenjima. Nedovoljno se vodi računa o pejzažnom pozicioniranju novih hramova, kao i uslovima njihovog sagledavanja sa bitnih komunikaciono-vizuelnih punktova. Otud malobrojni kritičari takvog stanja opravdano zaključuju da se u savremenoj srpskoj arhitekturi ne shvata značaj hrama u vizuelnoj prezentaciji grada.

##plugins.themes.default.displayStats.downloads##

##plugins.themes.default.displayStats.noStats##

##submission.downloads##

Objavljeno

2025-11-27

Najčitanije od istog autora